e-mail: brooksrunningteam@gmail.com

Orijentacija? Ma znam ja to… još iz vojske!

Orienteering-Wonka

Kad me neko pita jesam li se ikad bavio nekim sportom, često sam znao odgovoriti – ‘da, trčanjem’… Čisto iz razloga jer sam znao da odgovor – ‘da, orijentacijskim trčanjem’  povlači za sobom hrpu pitanja na koja mi se često  nije dalo odgovarati – što je to? A kako se to trenira? A to je sport?

Samo ‘Trčanje’ je jednostavno zadovoljilo sugovornikovu znatiželju i zaključilo temu.

Danas, puno godina nakon što sam se ozbiljno natjecao u orijentaciji, nekako sam vjerovao da je taj sport polako saživio na ovim prostorima i da ljudi znaju o njemu malo više te da ga ne doživljavaju više kao aktivnost kojom se bave (su se bavili) izviđači i planinari.

No jučer na treningu na nasipu, sa žaljenjem sam ustanovio da to nije tako. Bar ne kod svih.

Razgovor iza mene tekao je otprilike ovako:

“E Slavene, ideš ti u srijedu na onu orijentaciju?”
“Idem, zanima me”
“Ma to ti je sranje, ja ću na nasip trčat pa ako hoćes sa mnom”
“Neću, idem na tečaj”
“A kaj ti za to treba tečaj? Pa to je za p*****e…  ja sam to sve s kompasom i kartom naučio u vojsci.”

Glavni akter ovog razgovora, uz Slavena, vjerojatno ćete i sami pogoditi, bio je naš Marijan koji, kao i puno drugih ljudi, smatra da se orijentacija svodi na držanje usjeverene vojne karte mjerila 1:50.000 u ruci (koja je super detaljna ako ste pilot MIG-a) i vojne busole koja pokazuje sjever s točnošću otklona igle nekih 30 stupnjeva lijevo i desno. O tome koliko tom kompasu treba da smiri iglu dalo bi se pisati… ali vjerujte, više od vremena koje će vama biti potrebno za pročitati ovaj cijeli tekst… tri puta.

A orijentacijsko trčanje je toliko puno više od toga.

Za početak – zamislite kombinaciju svih ljepota planinarenja, fizičke zahtjevnosti trekinga, slobode trčanja te intrigantnosti pronalaženja staze kroz šumu nekom svojom vlastitom logikom… Bez presinga, gužvanja s ostalim natjecateljima… Samo vi, šuma i kontrole koje vas čekaju po usjecima, ponikvama, livadama…

Ali neka vas ne zavara ovaj poluromantični odlomak gore, orijentacija je prekrasan sport, ali svatko ko je probao bahato i bez dovoljno iskustva krenuti putem neke malo zahtijevnije staze, reći će vam još jednu stvar – ako se precijenite i prokleto težak sport. Ono što vas tečaj uči samo su osnove koje će vam pomoći da sami izbrusite svoje iskustvo, no ono se stječe uzastopnim gubljenjem šumom i pronalaženjem svakojakih alternativnih puteva od kontrole do kontrole… dok jednog dana ne shvatite da, kako trčite, automatski pratite svaki detalj oko sebe, preračunavate rutu bolje od one tete koja vam priča iz džipiesa i u svakom trenutku pazite gdje se na karti nalazite. No i tada, kad ćete se već moći smatrati iskusnim orijentacistom, nemojte misliti da ste sigurni od gubljenja u šumi… imao sam prilike vidjeti vrhunske orijentaciste kako tumaraju iz šume nakon svih, psujući i proklinjući „dan kad su kročili u tu j****u šumu!“. No to je sve čar ovog sporta.. ništa ti ne garantira da ćeš pobijediti – ni iskustvo ni kondicija… svi imaju šanse.

Sama utrka svaka je za sebe posebno iskustvo ali sve se svodi na nekoliko segmenata… onih pet puta „pip“ startnog sata prije nego kreneš, lutanje šumom i ulazak u cilj nakon zadnje kontrole. Prvi i zadnji dio je nešto što proživiš tamo na licu mjesta… a ono u sredini proživljavaš još danima jer u brzini jednostavno ne stigneš odmah percipirati koje si sve ljepote protrčao u žurbi prema kontroli – potoke, livade, jugo u šumarku koji se ljulja (if you know what I mean :) )… činjenica je da utisaka nikad ne fali.. i to je ono što ovaj sport izdvaja od klasičnog trčanja gdje je ta sredina uglavnom odrađivanje kilometara… ovdje je guštanje u kilometrima :)

I da, znam, zvuči kao jeftina reklama za uloške gdje komad u slow motionu trči po cvjetnoj livadi ali vjerujte mi, ovo što sam napisao nije ni 5% onoga što orijentacija pruža – ultimativnu kombinaciju rekreacije za tijelo i mozak… Sa pokojim krpeljom usput al to je mala cijena za platiti…

E, To je ukratko orijentacijsko trčanje.

I sad, nakon što sam nabacio kolko tolko kondicije u sebe nakon puno godina pauze, koliko god sam se navukao na trčanje, razmišljam ozbiljno da se ponovno malo aktiviram i obiđem pokoje orijentacijsko natjecanje kako bi, osim mišića malo aktivirao i mozak tijekom trčanja… I iskreno se nadam da će ovaj kratki tečaj koji Brooks Running Team organizira za svoje trkače rezultirati time da i drugi ljudi svoju ljubav prema peglanju kilometara koji put nadopune orijentacijskom utrkom i sjete se da trčanje može biti puno zabavnije od samog gledanja rijeke save i mostova u daljini.

A ako ipak odlučite da to nije za vas, ne očajavajte… Marijan je na nasipu i on će vam ispričati sve o orijentaciji iz kuta iskusnog vojnog orijentaciste… ali kad vam kaže gdje je sjever, ipak uzmite kompas i provjerite… znate kako je to u vojsci… sve se to nekako ofrlje nauči :)

Siniša

 

Copyright Brooks Running Team 2012. Sva prava pridržana.